Blue Flower

O knjizi Miris knjige autorice Jadranke Klepac

Fotografija: K.Ćutić

Biste li ikad pomislili da će vas jedna knjiga toliko zainteresirati da o njoj možete tri dana pričati? Ja nikad nisam, ali to mi se upravo dogodilo. Ova knjiga o kojoj ću pisati, možda upravo  to i vama učini. Upoznajte ju!

        Miris knjige je roman koji govori o predivnoj djevojčici Dani i njezinim pubertetskim problemima. Dana je bila jedna ekološki osviještena i pametna djevojčica. Jednostavno je obožavala knjige, a pogotovo miris starih knjiga. Kako bi neki rekli, pravi knjiški moljac. Puno  vremena provodila  je u obližnjoj knjižnici u kojoj je imala jako dobrog prijatelja, knjižničara Baltazara. Nekad je mislila da ju samo on i njezina baka razumiju. Dana je živjela u gradu, u sasvim običnom i skromnom stanu sa svojom mamom, tatom i bakom. Mama joj je bila sklona monolozima, pogotovo ujutro za vrijeme doručka, tata joj je poput političara koji usput komentira sport, a baka joj je posve normalna i razumna. Baka joj je uvijek davala najveću potporu i u potpunosti ju je razumjela. Školu nije mrzila, ali ju nije pretjerano ni voljela. U školi je imala prijateljicu Rutu i prijatelja Davora. Zanimljivo i neobično, autorica piše roman u romanu, zapravo radnju u radnji. Dana kao lik piše roman koji je sadržajno stavljen u radnju knjige Miris knjige. Piše roman o Plavoj knjizi koja bi cijelome svijetu otkrila budućnost svijeta. U njezinom romanu  knjigu traže Ana, Ivor i Merlin koji je zapravo knjižničar. Roman završava vrlo zanimljivo, kraj nas potiče na razmišljanje. Merlin ostavi pismo Ani i Ivoru u kojem piše da zapravo oni moraju završiti Plavu knjigu i osigurati sigurnu budućnost svijetu. No vratimo se mi u stvaran život glavne junakinje. Dana na poklon dobiva prvo izdanje knjige I.B.M. koju je dala u antikvarijat na procjenu. Ali knjiga se iznenadno izgubi i Dana kreće u potragu za njom, naravno, ne sama, nego s Davorom. Na kraju sretno nađu knjigu koju Dana zadrži, iako bi mogla zaraditi veliku svotu novca s njom. Na samom kraju, između Dane i Davora, rodi se  ljubav.

    Ova knjiga ostavlja trag u onima koji ju pročitaju. Kao da uistinu ostavi miris koji traje te nas potiče  da nakon zadnjeg  pročitanog retka i  dalje razmišljamo o njoj,  o likovima, događajima… Svima koje sam uspjela zainteresirati, želim  ugodno čitanje!

                             L. Kotarski, 7. b

 

Fotografija: K. Ćutić

 

       Umjetnicima i svima koji žive od umjetnosti, stvarati te živjeti u doba pandemije, izuzetno je teško. Uz sve veći broj zaraženih u europskim državama i činjenicu da su mnoge kulturne ustanove, galerije, muzeji zatvoreni, umjetnici svoju umjetnost sele na mrežu. Likovni umjetnici na poseban način otkrivaju nove načine komunikacije s publikom na daljinu. Pandemija je primorala  mnoge umjetnike da svoje projekte prebace u online svijet. Propituju se aktualne teme, virusi, epidemiološke mjere, udaljavanje ljudi.

        Iako svoj rad ne mogu predstaviti uživo, umjetnici ostaju i dalje pozitivni i ne odustaju od slikanja ili kreativnog izražavanja. Ideje za slikanje pronalaze gledajući što se događa u svijetu te pokušavaju prikazivati cijelu situaciju na lijep i slikovit način. Mali tim entuzijasta osmislio je, a potom sredinom lipnja  lansirao novu hrvatsku emisiju o kulturi i umjetnosti KOLIBRIS koja se može pratiti na društvenim mrežama. Emisija je osmišljena kao razgovor unutar kojeg se predstavlja samostalno umjetničko djelovanje gosta, ali ujedno i obrađuju neke od ključnih tema  vezanih za umjetnosti i kulturu. Brojne kulturne ustanove digitalizirale su svoju građu, a neke su osmislile virtualne šetnje kroz svoje prostorije. S nekoliko klikova, možemo svi ući u galerije, muzeje u udaljenim krajevima svijeta. Pregledali smo neke hrvatske stranice te uživajući  „prošetali“ njima. Očekujemo bolja vremena za stvaratelje i gledatelje. Do tada, uživajmo u umjetnosti na daljinu!                                                             

                                   M. Durbić i L. Totić, 7. b

·        http://vucedol.hr/360/

·        http://hulu-split.hr/vrsta-izlozbe/virtualne-izlozbe/

·        http://tradicijadobrihzelja.nsk.hr/

·        https://likumzg.wordpress.com/category/virtualna-izlozba/

 

 

 


 

                            

          Ove godine Novigradsko proljeće se održavalo od 1. do 8.travnja.  Za one koji ne znaju, to je Škola stvaralaštva u Novigradu. Budući da se puno djece prijavljuje i svi  bi htjeli sudjelovati , vrlo sam sretna što sam izabrana.

          

      Lucija Petrinšak, 7.b                                                                     Lucija Blažević, 7.c

        Ukratko,  dan u Novigradu se sastoji od odlaska na radionicu, druženja s novim ljudima, pjevanja, šetanja, smijanja,uživanja… Ja sam se prijavila na scensku radionicu jer idem na dramsku i volim glumiti.

The Undersea World of Jacques Cousteau – Sharks

 

,,The Undersea World of Jacques Cousteau“ televizijski je dokumentarni film, temeljen na znanstvenim istraživanjima podmorja pod vodstvom snimatelja i istraživača morskih dubina- Jacques Cousteaua (Francuska 11. lipnja 1910. – Francuska 26. lipnja 1998.), redatelja Alana Landsburga (10. svibnja 1933. – 13. kolovoza 2014.) te hrabrih članova posade koji su većinom bili biolozi, ronioci, inženjeri te ljubitelji mora i pustolovine. Dokumentarni film dijeli se na 36 epizoda, koje su se prikazivale u razdoblju od 15. rujna 1966. do 30. svibnja 1976. Uvodna epizoda prikazana je 15. rujna 1966. u kojoj se objašnjavalo kako će posada, koja se sastoji od visoko obrazovanih ljudi, provesti 3 tjedna na moru, istražujući podmorje i njegove stanovnike. Pogledala sam prvu epizodu u kojoj se govori o morskim psinama te provođenju eksperimenata na njima i njihovu okolišu, odnosno mjestu prebivanja i migracijama (tijekom snimanja nije ozlijeđeno ni jedno živo biće).

Dokumentarni film većinom prikazuje životinje i ronioce u morskoj tmini te ljude (sudionike istraživanja) na brodu. Iako je boravak na brodu drugačiji od uobičajenog tla na koje smo navikli, moram priznati da je snimatelj imao mirnu ruku te da je svaki kadar savršeno snimljen pa možemo vidjeti sve potrebno. Naravno, puno kadrova snimalo se i pod vodom, s obzirom na tadašnju tehnologiju i sredstva za snimanje, mogu reći da su snimke bile kristalno jasne te da sam imala osjećaj da gledam morskoj psini u oči. Kadrovi su većinom snimani odozgo te su imali dinamični tempo, tijekom kojeg smo mogli puno toga čuti i vidjeti. Kada je riječ o filmskom planu, moram istaknuti da bi trebali izmisliti novu vrstu plana samo za filmove vezane uz prirodu i njenu ljepotu!

Bilo je mnogo detalja, detalja u smislu povijesti morskih psina te detalja vezanih uz način snimanja. U jednom bi trenutku kamera prikazivala prirodoslovni muzej i modele prepariranih životinja, a u drugom plavo nebo i modro more u kojem nas iščekuju brojna bića, bila ona dobra ili loša. Spomenula sam kako sam mogla vidjeti puno detalja, no to nisu računali, već prirodni vizualni efekti, koje možemo gledati i nikad se nagledati… Tijekom filma navigator Richard Johnson prepričavao je što se događa, u nekim dijelovima možemo čuti i Jacques Cousteaua kako objašnjava pojedine pojmove.

Priča započinje u prirodoslovnom muzeju u kojem nam Jacques Cousteau objašnjava povijest morskih pasa te pokazuje modele morskih psina koje su nekada gospodarile našim vodama, morima, oceanima… Samo nekoliko trenutaka kasnije možemo vidjeti brod kako isplovljava iz luke, a na svojim leđima nosi ljude koji s veselom dušom isplovljavaju na more i nesretnim srcima koja mašu svojim obiteljima.

Nakon nekoliko scena objašnjavanja kakva se oprema i zašto nosi tijekom ronjenja te izjašnjavanja plana istraživanja, istraživanje i ovaj dokumentarac službeno su mogli započeti! Svi sudionici imali su smiješak na licu te se moglo vidjeti da su bili zadovoljni i ponosi što su imali čast sudjelovati u istraživanju.

Slušajući brojne zanimljivosti o živom svijetu podmorja, naučiti smo mogli puno, a vikend skratiti još više. No nakon 45 minuta došlo je vrijeme da se pozdravimo s vodom, morem, oceanom i njegovim stanovnicima te da se vratimo na kopno i u svijet dvonožaca.

Dokumentarac je bio ispunjen mnogim zanimljivostima i činjenicama. Naučila sam mnogo toga i sigurna sam da ću naučene činjenice iz ovog dokumentarca koristiti  tijekom cijelog života, a pogotovo tijekom praznika na moru. Smatram da se još jako puno ljudi boji morskih psina i tajna morskih podmorja bez razloga! Svako živo biće zaslužuje i poštovanje i strah, neke manje, neke više. Ljude najviše straši vanjski izgled, vanjski motivi i činjenice te tvrdnje koje čuju sa strane, koje u većini slučajeva nisu točne. No najviše čega se treba bojati jest ono što je ispod svog tog sloja, a to je duša i karakter. Svako novo iskustvo će nas zastrašiti, a pogotovo ako se sretnemo oči u oči s morskim psom, no preuveličano paničarenje uvući će nas još dublje u vlastiti strah bespotrebno.

Malo sam ogorčena zbog samo dvije napisane stranice o temi i ljepoti dokumentarca kao što je ovaj, svako djelo zaslužuje komentar i kritiku i mišljenje pojedinaca. A o ljepoti prirode i njezinih čuda pričat' bih mogla dovijeka…

 

 

Mirta Dušević Šlehta 8.a

 

                                                      SHAKEspeare na EXit