Blue Flower

Crtež: L.Totić, 7.b

               Neobična bića skrivena u tropskim šumama

 

          Nema onoga tko nije čuo za životinju koja nosi ime jedne velike ljudske mane. Ljenjivac je  životinja koja je postala popularna i čuvena u svijetu zbog simpatičnog lika Sida  u animiranom serijalu Ledeno doba. A što uopće znamo o njima? Ljenjivci žive većinom na krošnjama stabala tropskih šuma u Srednjoj Americi i Amazoniji.

        Postoji šest vrsta ljenjivaca i oni su podijeljeni na dvije obitelji: dvoprste i troprste, no svi ljenjivci  imaju po tri prsta na nogama. Jedina razlika je što dvoprsti imaju po dva prsta na svakoj ruci. Prosječna veličina ljenjivaca je do pola metra, a teški su oko 5 kilograma,  dvoprsti mogu biti teški do 9 kilograma. Nemaju kao ostali sisavci sedam pršljenova, nego čak devet. Njihov način života je izrazito neobičan, skoro cijeli svoj život provode zakačeni kandžama za stablo, rijetko pojedu neku voćku ili malenog beskralježnjaka. Ljenjivci u svom krznu imaju alge i bakterije koje im pomažu pri kamuflaži u prirodi, na taj način se skrivaju od neprijatelja. Orlovi su im, uz jaguare, najveći neprijatelji. Imaju tako oštar vid i snažne kandže da mogu uloviti ljenjivca na stablu, oboriti se i trgnuti ga s grana te na mjestu usmrtiti. Ljenjivac neće brzo odjuriti da se spasi od neprijatelja jer  je najveća brzina kojom se može kretati  1, 5 m u jednoj minuti. Iako većinu svoga života provode na drveću, ljenjivci su izvrsni plivači. Kao i njihovo hodanje,  njihovo plivanje je također specifično i lijeno. Zanimljivo je da 40 minuta mogu provesti u vodi bez kisika. Po njihovom imenu možemo zaključiti  da vole spavati, ali ima je potrebno samo 8 do 9 sati sna. Obavljaju nuždu jednom tjedno i to je jedini razlog zbog kojeg  silaze na zemlju. Gube trećinu tjelesne težine vršenjem nužde.

      Zbog svega toga, smatramo ih neobičnim i atraktivnim  životinjama, iako žive skrivene u dalekim šumama Srednje Amerike.

                                                                                                     L.Totić i M. Durbić, 7. b

                                                                                                                                               


 

 

Učenici 7.a u natikačama iz solidarnostiti

Učenici 7.a u natikačama iz solidarnosti prema svojoj prijateljici

Fotografija: K.Ćutić 

Pozitivne i negativne strane nastave na daljinu

             Sve se izokrenulo u svijetu otkad vlada globalna pandemija koronavirusom. Budući da smo mi učenici, nama je  najvažnija i najveća promjena  bila prelazak na nastavu na daljinu. U ožujku 2020.  svi smo se morali snaći. Većina je bila neupućena u to što je uopće online nastava,  trebali smo upoznati  drugačiji način nastave, pri čemu su nam podrška bili učitelji i roditelji. Do kraja školske godine nekako smo se uhodali, a nova školska godina započela je  nastavom u školskim klupama pod određenim epidemiološkim mjerama. Ukoliko netko iz razreda bude pozitivan na virus, cijeli razred ide u samoizolaciju  te pratimo nastavu na daljinu.

              Nekom je online nastava bolje odgovarala, nekom lošije, možda zbog toga jer smo razgovarajući  sa svojim vršnjacima doznale da svatko od njih vidi neke pozitivne  i negativne strane nastave na daljinu.  Većina navodi  primjer pozitivne strane činjenicu  da je imala/imao  malo više vremena za sebe i za svoju obitelj. Dobra strana je što smo svi bili doma u karanteni  te na taj način štitili sve ljude oko sebe, posebno starije i nemoćne.  Situacija s koronom u Hrvatskoj tada nije bila  toliko zabrinjavajuća,  kao što je zadnjih nekoliko mjeseci. Samim time nismo imali toliko stresa, kao  danas,  kada  je sve više ljudi koje poznajemo zaraženo koronavirusom. Naši učitelji  bili su većinom  razumni te strpljivi jer je i njima ovakav način rada bio nepoznat. Svi smo mogli bolje upoznati svoje mogućnosti  jer  smo većinu toga radili sami. Neki učenici prošli su s boljom zaključnom  ocjenom  nego što bi prošli da škola nije bila na daljinu. To je negativna, a je ujedno nekima i  pozitivna strana. Mnogi  učenici koji se tijekom  cijele godine trude, smatraju da to nije pravedno. Kad smo već kod toga,  brojnim učenicima  pomagali  su roditelji ili braća i sestre u izvršavanju zadanih obveza. Imali smo puno više zadaće i zadataka koji su se nama činili teškima i dugotrajnima, ali su na kraju bili vrijedni truda. Brojne zadatke  morali smo slati u sličnim rokovima za predaju što je bilo stresno i komplicirano. Što se učenja tiče,  bilo je puno teže jer smo obrađivali  lekcije koje nam nitko nije mogao  objasniti kao  što učitelji rade u školama. Snalazili smo se kako smo mogli vjerujući da će takav način školovanja uskoro završiti.

           Sve u svemu, prošli smo kroz nove situacije te usvojili spoznaje  i vještine koje  će nam u daljnjem životu dobro doći. Hvala svim učiteljima te roditeljima  koji su nam  to teško razdoblje učinili lakšim i podnošljivijim. Najvažnija i najveća vrijednost škole jest zajedništvo, druženje i učenje s vršnjacima. Trebamo biti zahvalni za svaki dan proveden u školi.

 

                                          L. Rožić i L. Kotarski, 7. b

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Playstation 5 najiščekivanija je konzola u svijetu. U prodaju je pušten 12. studenog 2020. u SAD-u, Meksiku, Australiji, Novom Zelandu i Južnoj Koreji. Tjedan dana kasnije, 19. studenog, postao je dostupan u ostatku svijeta, dakle i u Hrvatskoj. Dijeli se na dvije verzije: na digitalnu i na klasičnu. Cijena digitalne nešto je jeftinija, a iznosi oko 3000 kuna, dok je cijena klasične verzije 3800 kuna. Od svog prethodnika Playstationa 4 razlikuje se po brzini, boljem procesoru, rezoluciji, većoj memoriji te DualSense kontroleru. Dobra vijest je da je PlayStation 5 kompatibilan s velikom većinom PS4 igara. Budući da je izašao u slično vrijeme, najveću konkurenciju mu je predstavljao Microsoftov Xbox series X i series S, no Sony je ipak pobijedio prodavši duplo više konzola od Microsofta. Ono što smeta većini obožavatelja jest neobičan dizajn – znatno je viši i teži od ostalih Sonyjevih konzola, a razlikuje se i bojom i oblikom. Cijena je trenutno previsoka za svaki džep, stoga vrijedi pričekati nižu, a vrijeme će donijeti i veći broj igara za PS5. U svakom slučaju – ušli smo u novu eru gaminga.                                                  B. Blažević, L. Crnac, P. Miklečić, F. Šaka, 7.a

 

Povijest košarke

 

Što je košarka?

Košarka je sport u kojemu dva tima sastavljena od 5 igrača pokušavaju ostvariti što više bodova ubacivanjem lopte u obruč koša prema organiziranim pravilima.

U ranom prosincu 1891. godine kanadski liječnik James Naismith na tadašnjem je Sveučilištu McGill (danas Sveučilište Springfield) smislio sasvim novu dvoransku igru s namjerom zadržavanja kondicije svojih učenika tijekom duge zime. Nakon što su ideju odbili s objašnjenjem da je pregruba i nepotpuna, prilagodio je nekoliko sportova u jednu cjelinu i sastavio jednostavna pravila. Koš je stavio na visinu 3.05 metara (10 stopa). Koševi su imali čvrsto dno, stoga su se lopte morale izbijati iz koša. Naismithova nova igra bila je vrlo slična rukometu koji je otprilike nastao isto kad i košarka, krajem 19. stoljeća. Ženska košarka počela je 1892.godine kada je Senda Berenson, profesorica tjelesnog odgoja, preoblikovala Naismithova pravila i prilagodila ih ženama.

Prva košarkaška utakmica održala se 20. siječnja 1892.godine u dvorani Gimnazije YMCA. Igralo se s deset igrača na upola kraćem terenu nego današnji NBA teren. Prvi igrači košarke bili su studenti Gimnazije YMCA. Igra je bila popularna do samog početka. Igra se kasnije proširila na čitav SAD i Kanadu. Do 1896. godine su postale brojne i ženske košarkaške momčadi. U početku se košarka igrala nogometnim loptama. Prve lopte za košarku bile su isključivo smeđe boje, što je bila uobičajena boja do pedesetih godina 20. stoljeća. Tada je Paul Tony Hinkle u potrazi za loptom koja bi bila uočljiva uveo narančastu, koja je i danas standardna.

Dribling (odbacivanje lopte od podlogu) nije bio predviđen u prvim pravilima. Predviđeno je bilo samo dodavanje između suigrača odbacivanjem lopte o podlogu. Prvi primjer pomicanja lopte bilo je dodavanje.

Jedini sportovi s loptom koji su izmišljeni u državama Sjeverne Amerike su košarka, netball, odbojka i lacrosse. Druge igre poput baseballa i kanadskog nogometa izmislili su Europljani, Azijati i Afrikanci.
Zašto volim košarku?

Zašto volim košarku? Košarku volim jer mi se jako sviđa. Košarku sam krenula trenirati u ovoj školi, no jedini je problem što nema ženske ekipe pa moram trenirati s dečkima. No nikada neću odustati.                                                                                                                                                          Laura Petrinšak, 7. a

 

 

 

 

 

 

Upoznajte jednog neobičnog kućnog ljubimca