Napisao/la Kristina Ćutić

Objavljeno: 23 Svibanj 2024

Hitova: 238

Učenici škole koji pohađaju dodatnu nastavu Geografije, Povijesti i Engleskog jezika,  10. listopada 2023. proveli su, zajedno sa svojim učiteljicama, zanimljivu i posebnu terensku nastavu u Sloveniji. Imali smo sreće što je bio prekrasan sunčan dan uz malo oblaka. Polazak je bio u ranim jutarnjim satima te je uslijedila vožnja kroz Hrvatsku i Sloveniju sve do Ptuja, najstarijeg slovenskog grada. Po dolasku nas je očarao prekrasan pogled na Dravu i Ptujski dvorac na vrhu brežuljka. Nakon šetnje preko mosta, započeo je razgled grada. U samom središtu stare gradske jezgre vidjeli smo Gradski toranj, Gradsko kazalište, Orfejev spomenik, Gradsku vijećnicu i kip Sv. Florijana.  Nakon razgleda i kraćeg odmora krenuli smo prema Pohorju na vrh Rogle gdje se nalazi šetnica Pot med krošnjami - Put među krošnjama. Šetnica je duga otprilike jedan kilometar i nudi različite edukativne sadržaje: poučne postaje s informacijama o bogatoj pohorskoj flori i fauni, igre, adrenalinska stajališta gdje se održava ravnoteža iznad prividnog ponora, hodanje po mreži i sl. Ipak, najviše od svega oduševio me toranj visok 37 metara s kojeg se pruža veličanstven pogled na sve strane svijeta. Na vrhu tornja nalazi se ulaz u tobogan dužine 62 metra koji skraćuje put prema dolje. Neki su se odvažili te su se spustili niz tobogan koji je, na našu sreću, bio otvoren! Spust oduzima dah i rado bih ga ponovio. Poslije šetnje među krošnjama i spusta ostalo je još malo vremena za zadnji pogled na prekrasnu prirodu Pohorja, kupovinu suvenira i osvježenje. Umorni, ali puni dojmova za prepričavanje, uputili smo se u Zagreb dok su nam misli još uvijek bile u zelenim krošnjama.

                                                      L. Lazanja, 6. a

Napisao/la Kristina Ćutić

Objavljeno: 19 Lipanj 2023

Hitova: 2146

Hrvanje

Hrvanje je jedan od najstarijih sportova na svijetu s bogatom poviješću koja seže tisućama godina unatrag. Ovaj sport razvijao se u raznim kulturama i imao je važnu ulogu u mnogim društvima diljem svijeta. Hrvanje nije samo natjecateljska aktivnost, već i način izražavanja snage, vještine i taktike.

Povijest hrvanja započinje u starom Egiptu gdje su freske na zidovima prikazivale hrvanje kao borilačku vještinu. Ova drevna forma hrvanja također se razvila u Grčkoj i Rimskom Carstvu. U Grčkoj je hrvanje  bilo dio Olimpijskih igara i smatrano je vrhuncem atletske izvedbe. Rimljani su također bili strastveni ljubitelji hrvanja i njihova popularna forma hrvanja nazvana „grčko-rimsko hrvanje“ i danas se koristi diljem svijeta.

Naime, hrvanje je u svojoj povijesti imalo različite oblike i stilove. Postoje slobodni stil hrvanja i grčko-rimski stil, pri čemu se slobodni stil razlikuje po tome što omogućuje hrvanje iznad struka. Hrvanje je postalo popularno u Europi u 19. stoljeću, a kasnije se proširilo na Ameriku i ostale dijelove svijeta. U 20. stoljeću, hrvanje je postalo profesionalni sport s popularnim natjecanjima poput Olimpijskih igara i profesionalnih sportskih organizacija.

Hrvanje je više od samo fizičke aktivnosti. Ono razvija discipline poput samokontrole, timskog duha te upornosti. Sportaši su obučeni da budu disciplinirani i vode zdrav način života. Također, hrvanje promovira poštena pravila igre i poštivanje protivnika.

Danas je hrvanje  jedan od najomiljenijih sportova diljem svijeta. Mnoge zemlje imaju svoje nacionalne federacije koje organiziraju natjecanja i treniranje za mlade sportaše. Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo su najprestižnija natjecanja u hrvanju na kojima  sportaši iz različitih zemalja dolaze pokazati svoje vještine i talent.

Hrvanje ostaje sport koji nadmašuje jezik i kulturu. Bez obzira na podrijetlo ili pozadinu, ljudi iz svih dijelova svijeta mogu se ujediniti kroz ljubav prema hrvanju.

L.Čičak, 7. a

Napisao/la Kristina Ćutić

Objavljeno: 23 Lipanj 2023

Hitova: 1532

Učenici sedmih razreda OŠ „Vukomerec“  bili su na maturalnom putovanju u Istri od 6. lipnja do 9. lipnja. Posjetili smo Nacionalni park Brijune, Istralandiju, Višnjan, Rovinj, Pulu, Opatiju…Bilo je jako zanimljivo, krenimo po danima…

UTORAK

U utorak smo svi došli pred školu s koferima, torbama, velikim osmijesima na licima, neispavani od uzbuđenja te krenuli prema Istri u pola osam ujutro. Bili smo puni planova, a u autobusu je vladalo veselje. Prvi dan  posjetili smo  Zvjezdarnicu u Višnjanu gdje je bilo zanimljivo, gledali smo kroz teleskop, ali se nismo dugo zadržali. Potom smo obišli  najmanji grad na svijetu - Hum. Prema legendi, nastao je kada su divovi gradili gradove u dolini Mirne, od preostalog kamenja na kraju su izgradili taj gradić. Prema Motovunu smo se penjali  istarskim stepeništem od 1052 stepenice.  Uzbudljivom dijelu pridonijela je kiša te nam otežala  ionako tešku rutu hodanja. Misleći kako je sve to naporno, došli smo do cilja za15ak minuta. Krenuli smo prema hotelu pred koji smo stigli oko 18 sati. Kad smo došli, profesori su nam dali ključeve te smo se smjestili  u sobe, svatko sa svojim partnerom. Raspakirali smo se i malo pričekali do  večere koja je bila u 19 sati. Na večeri nismo bili izbirljivi, budući smo bili umorni od puta. Najeli smo se te krenuli ili u šetnju uz obalu ili druženje po sobama. Kako je tko želio, iskoristio je slobodno vrijeme. Između 23 sata i ponoći, profesori su rekli da je dosta druženja te smo otišli u svoje sobe i ubrzo zaspali.

SRIJEDA

Srijeda nam je bila rezervirana za Nacionalni park Brijune i razgledavanje pulske Arene.. Kod luke Fažana ukrcali smo se na brod i krenuli prema Brijunima. More je bilo čisto i predivno. Nismo išli prebrzo ni presporo. Na Brijunima smo se vozili vlakićem i razgledavali Safari park. Vidjeli smo nojeve, magarce, papigu, slona, zebre… Sišli smo s vlakića na desetak minuta, bliže smo vidjeli slona koji je bio jako velik, a njegova kuća još veća.  Priroda je na Brijunima očuvana, čista i lijepa. Išli smo u Muzej Josipa Broza Tita i vidjeli njegov auto. Brijunima je vladao mir, opuštena atmosfera, a svemu tome je doprinijela lijepa priroda. Stabla su visoka, zelena, livada je bila dugačka, protezala se do mora, a u pozadini su se čule, ptice koje su pjevušile. Dojam je neopisiv, kao da smo bili u raju. Brijuni su do sad najljepši nacionalni park koji sam posjetila. Potom smo stigli do pulske Arene koja je veća nego što sam mislila. Do sada, gledajući je na televiziji i internetu, nisam dobila dojam da je zaista tako lijepa i velika.  Prošetali smo oko nje, slikali se te krenuli prema restoranu gdje smo jeli pohanu piletinu i krumpiriće. Brzo smo završili, a nakon toga se uputili prema hotelu. Odlučili smo se kupati u moru, iako to nije bila najpametnija odluka. Nakon tridesetak minuta kupanja, izlazeći iz mora, mnogi od  nas su shvatili da smo stali na morskog ježa. Stopala su nam bila puna bodlji. Dobili smo brzu pomoć naših profesorica. Imale su dobru volju i veliku želju da nam pomognu, nažalost, imali smo svega nekoliko  pinceta, jedne škare, a nas dvadesetak ozlijeđenih… Otišli smo u sobe, istuširali se i spremili za večeru. Dok smo bili su sobama, profesorice su nam dezinficirale  bodlje, namočile pamuk  s uljem, koji smo držali u čarapama preko noći. Svi koji su mogli, zaigrali su odbojku na pijesku. Nakon odbojke, otišli smo tiho u sobe i zaspali.

ČETVRTAK

Ujutro smo skočili iz kreveta jer smo znali da je danas najuzbudljiviji dan maturalca. Bodlje ježa u tabanima  privremeno su zaboravljene. Idemo u Istralandiju! Nadali smo se da će biti bolje nego jučer u moru i bilo je. Poslije doručka uputili smo se u razgledavanje  Poreča. Bilo je jako vruće pa nam se činilo kao da razgledavanje traje vječno, a možda smo bili jako nestrpljivi zbog Istralandije. Razgledavali smo grad Poreč koji je star gotovo 2000 godina. Posjetili smo Eufrazijevu baziliku, Crkvu Gospe od Anđela, Trg Marofa…  Turistička pratiteljica u Poreču, popularno zvana vodičica, nam je bila odlična. Pričala nam je svoje životne priče koje su bile duhovite, zabavili smo se i smijali s njom. Imala je zanimljivo izlaganje o svemu. Na kraju smo dobili pohvalu da smo izvrsna grupa i rekla nam je da smo joj uljepšali dan. Nakon toga, brzo smo ručali i krenuli za Istralandiju. Trebalo nam je oko trideset minuta. Uzbuđenje je bilo na najvećoj razini. Kada smo  došli, brzo smo se presvukli i krenuli na tobogane. Naša dugo iščekivana avantura tada je krenula. Četiri zabavna sata iskoristili smo na najbolji mogući način. Spuštali smo se na sve tobogane i  zajedno s profesoricama uživali kupajući se u kompleksu vodenog parka. Tamo smo jeli sladolede, hamburgere, brzu hranu. Istralandija je najveći vodeni park u Istri, sastoji se od 20 tobogana u raznim bojama i oblicima. Ima  24 atrakcije. Svi su sve obišli. Vrijeme nam je brzo prošlo, što je i bilo za očekivati. U 18 sati se zatvaralo pa smo se uzbuđeni i umorni uputili u hotel. Nakon tuširanja, večera, a nakon večere šetnja uz obalu i gledanje zalaska sunca na plaži. Kad je pao mrak,  otišli smo igrati odbojku na pijesku. Igra je bila  uzbudljiva i napeta pa smo  zaboravili na vrijeme i sate.  Oko 23 sata, s profesorima vratili smo se u sobe i bili mirni ostatak večeri. Družili smo se tiho po sobama, a nakon toga zaspali.

PETAK

Zadnji dan u Poreču. Probudili smo se u osam sati, spremili kofere i otišli na doručak. Nismo se dugo zadržavali jer smo morali odvesti kofere do autobusa. U planu nam je bio posjet jami Grotta Baredine. Jama se nije činila tako velikom dok ne uđete u nju. Ukupna dubina jame iznosi 132 metra, što je zapravo jako duboko. Ušli smo kroz jamu stepenicama i tako se spuštali sve dublje i dublje u nju. U jami smo vidjeli gomilu siga. Koliko me pamćenje služi, a već zadnji dan maturalca baš i ne služi, vodič je rekao da za svaki centimetar treba 1000 godina. Upozorio nas je  da ih ne diramo jer time usporavamo rast ili ga stopiramo. Sišli smo sve do jezera dubokog 60 metara. Jama je iznutra osvijetljena i uređena, staza i stepenice imaju čvrste rukohvate i na nekim dijelovima je bilo sklisko pa smo trebali biti oprezni. Unutra je temperatura bila 14° stupnjeva te nam nije trebala dodatna odjeća. Nakon jame, otišli smo do restorana na ručak i krenuli prema  Zagrebu.

Naša četverodnevna avantura ovdje završava. Sretni, zdravi, puni lijepih uspomena, vraćamo se u školske klupe. Sretni smo mi i profesori što je sve završilo lijepo i bez incidenata. Svi smo se držali dogovora. Maturalac je putovanje koje svaki učenik čuva u posebnom sjećanju…

N. Mlinarić, 7. a

Napisao/la Kristina Ćutić

Objavljeno: 18 Lipanj 2022

Hitova: 389

Atletika - kraljica sportova

Nekoliko godina bavim se atletikom, sportom koji me usrećuje i nadahnjuje. Atletika, koju još nazivamo i kraljicom sportova, sportska je grana koja obuhvaća trkačke, bacačke te skakačke discipline. Voljom, hrabrošću, odlučnosti te upornošću stječe se fizička snaga, brzina, izdržljivost te okretnost. Atletika je sport u kojem uspjeh ovisi sekundama, milimetrima, a borite se protiv samog sebe jer želite upravo svoj bolji i uspješniji rekord. Od 1896. godine atletika je uključena u redovni program olimpijskih igara. Olimpijske igre u svojem atletskom programu sadrže:

·        Trčanje na kratke pruge discipline šprinta: 100 m, 200 m te 400 m                                                            

·        Trčanje na srednje pruge: 800 m i 1500 m

·        Trčanje na duge pruge: 5000 m, 10 000 m i maraton (42 000 m)

·        Trčanje preko prepona (za muškarce): 110 m i 400 m

·        Trčanje preko prepona (za žene): 100 m i 400 m                                                                            

·        Utrke preko zapreka (samo za muškarce): 3000 m

·        Trčanje štafeta: 4 x 100 i 4 x 400

·        Hodanje (za muškarce): 20km i 50km

·        Hodanje (za žene): 10 km.

Discipline skokova  su: skok uvis, skok udalj, troskok i skok s motkom. U disciplinama bacanja obično su bacanje kugle, diska i koplja, a kladivo bacaju samo muškarci.

Neki od najpoznatijih atletskih svjetskih rekordera su Usain Bolt (100 m i 200 m), Renaud Lavillenie (skok s motkom), David Rudisha (800 m), Mike Powell (skok udalj), Sydney McLaughlin (400 m - prepone), Florence Griffith-Joyner (100 m i 200 m), Galina Čistjakova (skok udalj), Jarmila Kratochvílová (800 m).

Meni osobno najdraže atletičarke te inspiracija su Sydney McLaughlin, Tara Davis, Allyson Felix i Elaine Thompson-Herah (druga najbrža žena na svijetu). Naša najpoznatija atletičarka je Blanka Vlašić koja drži rekord u disciplini skok uvis na 208 cm (drugi rezultat svih vremena).

Boris Hanžeković Memorial ime je međunarodnog atletskog mitinga koji se održava u Zagrebu od 1951. godine. Na njemu se okupe najpoznatija sportska imena iz svijeta atletike.

Uživam trenirajući atletiku jer je ona sport koji jača čovjeka u svakom pogledu.

 S. Miličević, 8. a

·   

·