Ispis
Hitova: 37

Crtež: L.Totić, 7.b

               Neobična bića skrivena u tropskim šumama

 

          Nema onoga tko nije čuo za životinju koja nosi ime jedne velike ljudske mane. Ljenjivac je  životinja koja je postala popularna i čuvena u svijetu zbog simpatičnog lika Sida  u animiranom serijalu Ledeno doba. A što uopće znamo o njima? Ljenjivci žive većinom na krošnjama stabala tropskih šuma u Srednjoj Americi i Amazoniji.

        Postoji šest vrsta ljenjivaca i oni su podijeljeni na dvije obitelji: dvoprste i troprste, no svi ljenjivci  imaju po tri prsta na nogama. Jedina razlika je što dvoprsti imaju po dva prsta na svakoj ruci. Prosječna veličina ljenjivaca je do pola metra, a teški su oko 5 kilograma,  dvoprsti mogu biti teški do 9 kilograma. Nemaju kao ostali sisavci sedam pršljenova, nego čak devet. Njihov način života je izrazito neobičan, skoro cijeli svoj život provode zakačeni kandžama za stablo, rijetko pojedu neku voćku ili malenog beskralježnjaka. Ljenjivci u svom krznu imaju alge i bakterije koje im pomažu pri kamuflaži u prirodi, na taj način se skrivaju od neprijatelja. Orlovi su im, uz jaguare, najveći neprijatelji. Imaju tako oštar vid i snažne kandže da mogu uloviti ljenjivca na stablu, oboriti se i trgnuti ga s grana te na mjestu usmrtiti. Ljenjivac neće brzo odjuriti da se spasi od neprijatelja jer  je najveća brzina kojom se može kretati  1, 5 m u jednoj minuti. Iako većinu svoga života provode na drveću, ljenjivci su izvrsni plivači. Kao i njihovo hodanje,  njihovo plivanje je također specifično i lijeno. Zanimljivo je da 40 minuta mogu provesti u vodi bez kisika. Po njihovom imenu možemo zaključiti  da vole spavati, ali ima je potrebno samo 8 do 9 sati sna. Obavljaju nuždu jednom tjedno i to je jedini razlog zbog kojeg  silaze na zemlju. Gube trećinu tjelesne težine vršenjem nužde.

      Zbog svega toga, smatramo ih neobičnim i atraktivnim  životinjama, iako žive skrivene u dalekim šumama Srednje Amerike.

                                                                                                     L.Totić i M. Durbić, 7. b